Hadž i kurban su pokazatelji tjelesnog i materijalnog ibadeta, a putovanje na hadž i obredi hadža i žrtvovanje kurbana su manifesti tog ibadeta, kazano je u današnjoj hutbi o kurbanu, čiji je autor Zehrudin-ef. Hadžić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Jajce.

Prema Takvimu Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini prvi dan Kurban-bajrama je 16. juna. S ciljem podsjećanja na pravilno izvršavanje islamskih dužnosti, danas je u svim džamijama pročitana ova tematska hutba. 

– Svaki postupak istinskog vjernika na ovome svijetu je u ime Allaha, dž.š. i prema islamskom učenju svako djelo se prosuđuje prema namjeri. Približavanje Bogu postiže se čistim srcem i bogobojaznošću, a simbolika kurbana se temelji na žrtvi i bogobojaznosti baš kao i u primjeru dvojice Ademovih, a.s., sinova, Kabila i Habila – navedeno je u hutbi.

Podsjećeno je na kur'anski ajet iz sure Maide: “I ispričaj im istinito kazivanje o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kad su njih dvojica žrtvu prinijeli, pa kad je od jednog bila primljena a od drugog nije, ovaj je rekao: ‘Sigurno ću te ubiti!’ – ‘Allah prima samo od onih koji su bogobojazni – reče onaj.”

Kako je navedeno, “iz ljubomore i zavidnosti očigledne Kabil ubi iskrenog, i u pokornosti Bogu odanog, brata Habila zato što mu Allah darova Svoju blagodat i primi njegovu žrtvu koju on iskreno u ime Njegovo prinese”.

– Kroz ovaj primjer kurban se spominje kao iskrena pokornost Habila uzvišenom Allahu, dž. š., i rješavanje porodičnog spora među braćom – kazano je u hutbi.

Sama riječ kurban dolazi od glagola karrebe-jukarribu, što znači približite se, i podrazumijeva kretanje – radnju, stalno približavanje Allahu, dž.š., a što određuje smisao i cilj kurbana.

– Postoji i drugi arapski pojam koji se koristi za kurban ‘udhijjetun’, koji znači žrtva, žrtvovanje u ime Allaha, dž.š. Pitanje žrtve u islamu uvijek je vezano za lični odnos čovjeka prema svome Gospodaru. Bez žrtvovanja nema dobrih djela, nema Pravog puta (Sirati-mustekima) baš kako nas uči i naš poslanik Muhammed, a.s., koji je rekao: ‘Žrtvujte (kurban), to je sunnet vašeg praoca Ibrahima’ – istaknuto je u hutbi.

Još jedan spomen kurbana je u slučaju poslanika Ibrahima, a.s. Kurban kao izraz poslušnosti roditeljima spominje se u kur’anskom kazivanju o Ibrahimu, a.s., i njegovom sinu Ismailu, a.s., gdje Uzvišeni Allah kaže: “I kad on odraste toliko da mu poče u poslu pomagati, Ibrahim reče: ‘O sinko moj, u snu sam vidio da treba da te zakoljem, pa šta ti misliš?’ – ‘O oče moj’ – reče – ‘onako kako ti se naređuje postupi; vidjet ćeš, ako Bog da, da ću sve izdržati.”

– Odlučan u svojoj iskrenoj namjeri, srca raskomadana i dušom prepunom tuge Ibrahim, a.s., se nakani da učini žrtvu Gospodaru svome. I baš u tom trenutku začu glas: ‘O Ibrahime, ti si se Objavi u snu odazvao – a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine – to je zaista bilo pravo iskušenje!’ Kada je Ibrahim, a.s., pogledao u pravcu odakle je dolazio glas, ugledao je meleka Džibrila koji je nosio velikog, bijelog i rogatog ovna iz Dženneta kao zamjenu i iskup za njegovog sina Ismaila. Primjer Ibrahima, a.s. i Ismaila, a.s., uči nas da je svrha ovog kurbana bila očev otkup života njegova sina – navedeno je u hutbi.

Kako je dodano, “u slučaju Ibrahima, a.s., i njegova sina Ismaila, a.s., pouka je da je Ibrahim, a.s., koji pripada odlazećoj generaciji spreman žrtvovati najdragocjenije što ima, svoga sina. A Ismail, a.s., koji pripada dolazećoj generaciji spreman je dati – žrtvovati najdragocjenije što ima, svoj život”.

– Otac i sin, odlazeća i dolazeća generacija pokazuju svoju spremnost na žrtvu radi Boga, za islam i ideju Tevhida. Allah, dž.š., je u suri Kevser kazao: ‘Mi smo ti, uistinu, mnogo dobro dali, zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji, onaj koji tebe mrzi sigurno će on bez spomena ostati.’ Zapitajmo se sada, iskreno, koliko su naše današnje odlazeće i dolazeće generacije spremne na žrtvu i koliko smo sami mi spremni na žrtvu, ne samo u smislu konkretnog klanja kurbana?! – naglašeno je u hutbi.

Poslanik Muhamed, a.s., je u hadisu rekao “Čovjek ne može uraditi bolje djelo za Bajram od klanja kurbana. Kurban će na Sudnji dan donijeti svoje rogove, vunu i papke. Njegova će krv biti primljena kod Allaha prije nego što padne na zemlju (prilikom klanja), zato dobrovoljno prinesite žrtvu.”

– Kurban je ibadet pojedinca – u slučaju Habila, ali i ‘porodični ibadet’ – u slučaju Ibrahima, a.s. Jedan kurban dovoljan je za ibadet cijele porodice. Kurban je i ibadet generacija – istaknuto je.

Naglašeno je da je “u konačnici, kurban ibadet Zajednice i naša Islamska zajednica tokom cijele godine dijeli kurbane potrebnim”.

– Odgovorni ljudi iz Islamske zajednice rekli su o kurbanu “Kao što je prvi kurban u dvorištu Gazi Husrev-begove medrese bio izazov svog vremena i adekvatan odgovor poboljšanja nekoliko obroka za učenike Medrese, deset godina kasnije akcijom se uspijevaju pokriti ukupne potrebe učenika s mesom i mesnim prerađevinama. Danas akcijom pokušavamo dati odgovor na izazove našeg vremena: podržati domaće uzgajivače, povećati domaći stočni fond, biti podrška domaćim klaoničarima i mesnim industrijama, domaćoj radnoj snazi, zapošljavanju i ukupnom privrednom razvoju domovine. Kurban na svom topraku, u svojoj domovini sa svojom Islamskom zajednicom. Socijalni aspekt akcije se ogleda u tome što ima organizovanu halal-preradu i podrška je raznim ustanovama i pojedincima u stanju potrebe tokom cijele godine u Bosni i Hercegovini.” Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini putem Rijaseta i medresa pruža i usluge klanja kurbana onima koji nemaju uslova da sami to urade, da im olakša izvršenje obaveze i ibadeta – navedeno je u tematskoj hutbi.

Princip kurbana je individualni, dodano je, međutim kurban treba razumijeti kao porodični ibadet, a posebnost kurbana je socijalna dimenzija gdje podjela kurbana na tri djela upućuje na važnost brige o zajednici.

– Nakon svega navedenog možemo zaključiti da prinošenje žrtve u ime Allaha, dž.š., jer kurban odgaja generacije koje su pokorne Allahu, dž.š., poslušne roditeljima i spremne podnijeti žrtvu za zajednicu u Njegovo ime – zaključeno je u hutbi Zehrudin-ef. Hadžića.

Hutbu u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu kazivao je hafiz dr. Mensur-ef. Malkić.